Zemljovid - Le Puy-en-Velay

Le Puy-en-Velay (na okcitanskome overnjanskom Lo Puèi de Velai ) je grad u jugoistočnome dijelu središnje Francuske, upravno središte departmana Haute-Loire u regiji Auvergne. Ujedno je i glavno gradsko središte Velaya. Njegovi stanovnici zovu se Ponots i Ponotes.

Nakon što su osvojili ovo područje na kojem je obitavalo galsko pleme Vellavi, Rimljani se nastanjuju u Le Puyu, tada zvanome Anicium.

U 6. stoljeću Podium Aniciense počinje dobivati na značenju. U to doba se biskupija nalazila u Saint-Paulienu (još od 3. stoljeća).

Nakon pada Rimskog Carstva ni Saint-Paulien nije bio pošteđen barbarskog udara. Budući da je grad posve opustošen, njegovi stanovnici poubijani a njegove rimske kuće uništene, biskup Vosy je odustao od obnove. Odlučio se stoga nastaniti u Le Puyu, čiji je položaj bio mnogo povoljniji jer se mogao znatno lakše braniti.

Od 10. stoljeća Velay je bio i grofovija i biskupija, u korist biskupa u Le Puyu. Le Puy je postao glavni grad Velaya, grofovsko i biskupsko sjedište. Le Puy je tako postao ujedno i glavni grad Vellava.

Kako su na brdu Anis (Mont Anis) utvrđena čuda, biskup Vosy je rimskome arhitektu Scutaireu povjerio zadatak da ondje izgradi crkvu.

Već slavan zbog ozdravljenja čiji je uzrok bio «Kamen groznicā» (La Pierre aux Fièvres), koji je u Le Puy privukao čak i neke muslimane iz Španjolske, grad je postao još slavniji kad mu je Luj Sveti darovao Crnu Bogorodicu. Otada je Le Puy doživio veliko blagostanje, prouzročeno dolaskom tisuća hodočasnika. Hodočašće u Le Puy ostat će tijekom cijelog srednjeg vijeka najčuvenije u Francuskoj, to više što je jedan od četiri glavnih putova koji su vodili u grad Santiago de Compostelu prolazio upravo ovdje. Biskup Godescalc navodi se kao prvi hodočasnik u Compostelu 950. ili 951.

1095. papa Urban II. imenovao je biskupa Le Puya Adhémara de Monteila legatom za Prvi križarski rat.

U doba kada je već uspostavljen feudalni sustav, Velay je kao isključivo dobro dan Guillaumeu d’Auvergne, vojvodi de Guyenne. 1162. godine došlo je do spora između njega i biskupa Le Puya. Potonji, kojeg se uznemiravalo i zlostavljalo, iznio je cijelu stvar pred franc. kralja Luja Mladog, koji je dao za pravo prelatu, oduzeo Guillaumeu svoje vojvodstvo te ga predao biskupu. Otada je biskup za sve svjetovne stvari bio ovisan samo o vladaru, a 1307. je Filip Lijepi definitivno integrirao Velay u Francusko kraljevstvo, dijeleći od tog trenutka svoje gospodstvo na tome području s biskupom. To je prije svega napravio kako bi osujetio obitelj Polignac, pravu dinastiju, najslavniju u regiji, koja je ucjenjivala i udarala nametima mnogobrojne bogate hodočasnike i trgovce koje bi privukli izgledi za unosne poslove.

Kralj Francuske odlučio se intervenirati, što je posve jasno s obzirom na činjenicu da je već prije njega jedan siromašni tesar, imenom Durand, objavio sveti rat tim banditima odmetnicima («Cotereaux»). Primivši nalog Djevice Marije da okupi valjane ljude, stao je s njima progoniti te probisvijete te ih u konačnici istodobno pobio vješanjem i do 500. Želja ovih novih križara za ubijanjem ponijela ih je do takvih krajnosti da je kralj bio primoran uvesti reda. Iz te njegove nakane proizašao je sporazum iz 1307. Biskup, koji se bio oslanjao na trgovce kako bi odoljeo Polignacima, morao je pristati na ustupke pa je Le Puy tako postao općina koja je birala svoje konzule.